Sve boje kvantne zapletenosti. Od mita o Platonovoj ¿pilji, preko sinkronosti Carla Junga, do holografskog svemira Davida Bohma.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu (Intuicije) autor se bavi najrelevantnijim hipotezama o länoj stvarnosti uo¿ljivog svijeta. Veliki mislioci predvidjeli su postojanje razine svijesti koja nadilazi materiju. Ovu ideju nalazimo u Platonovom "Mit o špilji", u Berkeleyevoj "Nematerijalisti¿koj teoriji", a tako¿er i u "Psihologiji forme" (Gestaltpsychologie). Najautoritativniji izvor le¿i u radovima o "kolektivnoj podsvijesti" i o "Teoriji sinkroniciteta" Carla Junga.
U drugom dijelu (Potvrde) autor na elementaran, ali detaljan näin opisuje put kvantne fizike, od eksperimenta Thomas Young-a s barijerom s dva proreza do fenomena superpozicije stanja i kvantne korelacije. Kroz ove privilegirane klju¿eve mogu¿e je razumjeti kvantnu zapletenost. U tre¿em dijelu (Perspektive) autor opisuje teorije koje je David Bohm razvio o "kvantnom potencijalu" o "implicitnom svemiru i eksplicitnom svemiru" i o holografskoj viziji kozmosa. Sve se objašnjava apsolutnom jednostavnoš¿u, bez upotrebe matemati¿kih formula i uz pomo¿ mnogih ilustracija.
¿ovje¿anstvo je od svog podrijetla ¿eljelo isträiti podrijetlo i sastav stvari, otkriti njihovo funkcioniranje i njihovu intimnu svrhu.
Univerzalno korištena metoda je raš¿lanjivanje predmeta na sve manje dijelove, a zatim njihova analiza pomo¿u svih mogu¿ih tehnika, od vizualnog isträivanja do kemijskih reakcija. To se dogäa i danas. Primjerice, ako znanstvenik ¿eli otkriti kemijsku i fizi¿ku strukturu granitne kocke, rastavit ¿e je na sve manje dijelove dok se ne podijeli na pojedinäne atome.
Me¿utim, ako sam znanstvenik ¿eli isträiti pojedine ¿estice koje ¿ine atom, primit ¿e nevjerojatno iznenäenje. Granitna kocka ponaša se poput kocke leda. Znanstvenik vidi materiju koja postaje magla, isparava, nestaje me¿u prstima. ¿vrsta tvar postaje energija koja vibrira.
Pojedinäne ¿estice pretvaraju se u fluktuiraju¿e valove bez ikakve ¿vrste tjelesnosti.
Na subatomskoj razini, materija više nije ¿vrsta tvar, ona postaje nešto drugäije.
Elementarne ¿estice nas varaju. Izgledaju poput ¿vrstih to¿kica ako ih netko promatra, ali ponašaju se poput vibracijskih valova kad ih se ne promatra.
Atomi prakti¿ki sadr¿e samo vakuum.
Na površini vjerujemo da materiju mo¿emo dodirivati, vagati, manipulirati i mjeriti. Ali, u svom najintimnijem sastavu, materija postaje mreškanje praznine, energije, informacija, vala ili vibracija. Ono što nam se ¿ini ¿vrstim materijalom, u svojoj najintimnijoj biti više nije ¿vrst materijal.
U ovom je trenutku jasno da više ne mo¿emo govoriti o jednoj stvarnosti. Ovisno o razinama promatranja, od krajnje malih do beskrajno velikih, postoje mnoge stvarnosti, sve razli¿ite, ali sve apsolutno istinite.
Ili, mo¿da, postoje mnogi aspekti više stvarnosti, još uvijek nepoznati. Sve filozofije i religije uvijek su pretpostavljale da "zona duha" nadilazi materiju; me¿utim, nitko nikada nije uspio pru¿iti dokaze o njegovom postojanju. Danas kvantna fizika otvara ogroman prozor na vidike koje do prošlog stolje¿a nismo mogli ni zamisliti. Potvrde potje¿u od uspješno izvedenih pokusa, posebno onih koji se odnose na fenomen kvantne zapletenosti.
Danas znamo da postoji razina stvarnosti koja više nije podlo¿na ograni¿enjima Newtonove fizike. Fizika materije više nije dovoljna za opisivanje svemira.